Morihei Ueshiba

 

Pronalazač aikida je živio u burnom razdoblju japanske i svjetske povijesti. Od 1883. kada je rođen do napuštanja ovog svijeta 1969. godine.
S porastom se negativnih sila uvijek pojave i pozitivne tendencije, one koje ne dopuštaju potpunu destrukciju i srozavanje dostojanstva ljudskog života.
Rad Morihei Ueshibe je jedan od takvih primjera.
Kroz vježbanje borilačkih vještina (najviše Daito ryu aiki jujutsu) i razumijevanje suštine duhovnih tradicija (najviše praksa Oomoto kyo religije) započeo je s onim što je polovinom 20. stoljeća dobilo ime Aikido. Ta se univerzalna borilačka umjetnost kasnije raširila cijelim svijetom i danas aikido vježbaju milioni ljudi jer osnovni principi aikida koje je Morihei Ueshiba usadio u praktične tehnike mogu svima koji ih usvoje pomoći da poboljšaju kvalitetu, kako svog, tako i tuđih života.
Poštivanje prirodnih zakona, postizanje sklada s okolinom, očuvanje zdravlja, nenasilje i nesebičnost samo su neki od konstruktivnih principa koje sadrži aikido.

 

Koichi Tohei

 

Jedan je od najzaslužnijih majstora za to što se aikido proširio izvan Japana. Za vrijeme Ueshibinog života bio je „šef“ svih instruktora i jedini kojem je osnivač dodijelio 10. Dan. Nakon smrti Morihei Ueshibe počinje raditi neovisno pod geslom Shin shin toitsu aikido ili Aikido s razumijevanjem Kija.
Aikido je odlučio vježbati nakon juda, s 19 godina kad ga je (tada oko 60 godina star) O’Sensei Ueshiba pozvao da ga napadne kako god hoće i potom ga s lakoćom srušio na pod.
Sensei Tohei je kasnije rekao da prije tog susreta s majstorom nije mogao vjerovati da na zemlji postoji čovjek koji istovremeno u situaciji napada može biti potpuno opušten i istovremeno toliko strahovito snažan.
Aikido koji je sensei Tohei podučavao karakterizira naglasak na skladnosti uma i tijela, lijepi ritam u energično izvedenim tehnikama i fluidnost kretnji.

 

Kenjiro  Yoshigasaki

 

Naš sensei, doshu – “čuvar Puta”, u Europu je došao živjeti i podučavati aikido krajem 70 tih tako da su mu podjednako poznati Istok i Zapad. U Japanu je još kao mali dječak pokazivao iznimnu nadarenost i velik, šarolik interes za znanost, umjetnost, književnost, jezike, religiju, politiku…Kažu da je bio „najbolji student na najboljem univerzitetu za znanost u Japanu.“
Uz studij je vježbao aikido kod sensei Toheija i kasnije mu je bio vodeći organizator.
Nakraju studija umjesto jedne od više ponuđenih karijera bira baviti se profesionalno aikidom što je kako sam kaže, tih godina u Japanu otprilike značilo „izabrati da budeš prosjak.“
U svojoj knjizi „Sav taj Aikido“ kaže:
„Aikido je umjetnost opasnosti. Nakon što shvatite svoj život i svijet kao jedno, uviđate da je i mogući napad drugih dio opasnosti u vašem životu. Umjetnost aikida se sastoji od razvijanja lijepih i harmoničnih tehnika koje stvaraju novu stvarnost iz okolnosti stvarnih opasnosti u stvarnome svijetu. Ova će vam umjetnost pomoći da i svoj svakodnevni život, koji je pun raznih opasnosti živite na takav način, što znači da je aikido umjetnost življenja“.